Evo jedne lagane staze za sve one koji žele puno hodati, biti u prirodi i posjetiti Sloveniju u jednom danu. Rogla je naselje i planinarski vrh, a osobito popularna zimi radi skijanja. Naše planinarsko društvo odlučilo se u zimskim mjesecima uputiti na Roglu, ali ne radi skijanja, već radi planinarenja. Drugim riječima, Rogla nije rezervirana samo za skijaše. Od Zagreba do Rogle autom se stiže za manje od 2 sata vožnje, što smatram potpuno prihvatljivim za jednodnevni izlet.
MULEJEV VRH
U Google Maps potrebno je upisati „Rogla 1 Ski Parking“ koji je prepoznatljiv po kapelici neobičnog izgleda. Hodanje započinje od malenog jezera kojeg se zaobiđe pa se nastavlja dalje na sjeverozapad prema vrhu Mulejev vrh. Vrh je na visini od 1533 mnv do kojega ima oko 3 km lagane staze. Nažalost, vrh ne pruža vidike zbog crnogorične šume. Na vrhu se nalazi žig, ali mi ga nismo primijetili zbog dubokog snijega. Početkom veljače snijega je bilo samo na tlu, dok se na krošnjama nije uspio zadržati. Baš zbog tog snijega koji je na dijelovima bio dubok i smrznut nosili smo mini dereze. Teren je zapravo bio dosta klizak, no nije bilo potrebe za nekom zimskom opremom osim žabica/mini dereza.
LOVRENŠKA JEZERA
Nakon Mulejevog vrha zaputili smo se prema Lovrenškim jezerima. Cijelim putem staza je dobro označena pa treba dobro pratiti putokaze. Do jezera je potrebno oko 2,5 km od vrha, najprije kroz gustu šumu koja najednom završava. Stiže se do vidikovca s kojeg je pruža pogled na gotovo cijelu površinu jezera i niske crnogorice oko njih. Ovdje smo napravili kratku pauzu za razmatranje i hranu, budući da ima klupice. Na vidikovcu se također nalazi žig, no nije mi poznato koje obilaznice. Od vidikovca put je dalje popločen drvetom tako da je kretanje nesmetano i opušteno. Jezera su zaštićena kao rezervat na visini od 1520 mnv. Ovo mjesto je zaista čudesno i zrači nekom smirenom energijom. Nažalost, mi jezera nismo doživjeli jer su plitka pa su bila zaleđena. Bilo ih je gotovo nemoguće prepoznati, pa preporučujem posjet jezerima u proljeće. Za ljeto nisam sigurna jer su jezera poput bara zapravo. Nakon jezera nastavili smo dalje drugom stazom negoli smo došli kako bismo napravili kružnu turu. Mislim da je dobro imati neki vid karte/GPS-a radi određivanja kretanja.
ŠUMSKA ŠETNJA I VRH ROGLA
Cijeli ovaj put zapravo je lagana šumska šetnja. Šuma je predivna i gusta, pa je dobra ideja kao ljetna tura. Osim na početku, staza ne nudi vidike na visoke planinske vrhove, ali zato nudi šumsku mikroklimu.
Najbliža planinarska kuća je Koča na Pesku gdje smo i nakratko sjeli i odmorili. Nitko nije umoran pa da nam treba odmor, ali ne žuri nam se. Za kraj krećemo prema vrhu Rogla na 1517 mnv. Nisu ovo visoki vrhovi, ali su svejedno vrhovi. Tih 20-tak min prema vrhu je strmo i to je zapravo najstrmiji dio cijele ture. Na vrhu se nalazi visoka piramida od 30 m s koje se pružaju vidici čak i do Triglava. Nije dopušteno penjanje na piramidu jer ona nije razgledna, već služi za nošenje odašiljača. Tako da se na svu našu žalost nismo popeli, iako to ljudi vrlo često rade.
Ukupno smo prešli oko 13 km sa samo 400 m visinske razlike. Staza je lako i relativno brzo prohodna. Ova staza je za sve one željne duge šetnje. Zamisli se kako polako i mirno koračaš šumom, osjetiš miriš smrekinih iglica, čuješ ptičice i pred tobom je još puno šetnje. Ne žuri ti se, kao da si u nekom šumskom svijetu i grad ti nije ni na kraju pameti. Oko tebe je samo šuma. Mislim da je šuma lijek za dušu i tijelo.
Na Rogli se nalazi i predivna šetnica Pot med krošnjami pa se jednodnevni izlet može popuniti i time. Za razgledavanje Pot med krošnjami je dovoljno izdvojiti oko 2 h vremena, a pruža jedinstven doživljaj šetnje među visokim krošnjama.