Već je mjesec prosinac i iako su temperature bile neuobičajeno visoke za to doba godine, ljudi su iščekivali snijeg i pravu zimu. Na klimu ne možemo utjecati i naručiti snijeg, ali možemo ići tamo gdje ga najprije i najviše ima. Stvarno ima nešto posebno u tim snježnim, zimskim usponima. Uvjeti su teži, oprema treba biti ozbiljnija, kondicijska sprema malo jača i volja najjača. U zadnji čas sam odlučila i rezervirala mjesto za Snježnik i Guslicu, ma da sam taj vikend planirala biti na toplom i suhom. Ipak, snijeg je bio najavljen u višem gorju, a društvo je imalo još jedno slobodno mjesto. Mislim da je čekalo baš mene hehe 😊
NIJE MU IME SNJEŽNIK UZALUD
Pratila sam prognozu za Snježnik cijeli tjedan koja se stalno mijenjala. Zadnja prognoza predviđala je snježne pahulje u noći sa subote na nedjelju. Nedjelja je trebala biti vrlo sunčana, ali i vrlo hladna, s temperaturom zraka od -6 do -8 C. Vjetar se također ugurao u cijelu prognozu. Na Snježniku sam bila nekad u toplijim mjesecima, ali baš sam ga htjela posjetiti pod minusom i snijegom. Nije mu ime Snježnik uzalud. Ime je dobio po velikim količinama snijega koji se, unatoč blizini mora, zadržava sve do kasnog proljeća (HPS). Snježnik je planinski masiv s vrhom na 1506 m. Izrazito je pristupačan, a pogled se smatra jednim od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Vršno područje Snježnika obuhvaćeno je granicama Nacionalnog parka Risnjak (HPS).
SVE ŠTO IMAMO I NEMAMO
Početak ture bio nam je parking na Platku, možemo reći da smo krenuli od planiraskog doma Veliki Platak. Krenuli smo u 8 h iz Zagreba, a s jednom pauzom stiglo smo na Platak oko 10:30 h. Navukli smo sve što imamo i nemamo na sebe, zamotali su u šalove, kape i rukavice pa krenuli. Krenuli smo na -4 C. Moram priznati da ne posjedujem termo hlače, pa sam nosila tri sloja svega. Tri sloja tajica, jednu podmajcu za znoj, dvije termo majice, flis i šuškavac kao zaštitu od vjetra i vlage. Rukavice naravno, buff oko vrata i kapa. Sunčane naočale sam odmah stavila jer se očekivalo zubato sunce, no na kraju se ono nije pokazalo. Debele vunene čarape i Nepal Lady gojzerice. U ruksaku sam imala mini dereze (žabice), ali ne i gamaše, što mi je bio promašaj. Bilo mi je toplo za cijelo tijelo, izuzev šake jer je puhao jaki vjetar. Kako smo hodali, tako smo se ugrijali. Jedino nije bilo pametno vaditi ruke iz rukavica, a pogled nisam dizala sa snježne staze. Izgledalo je kao da ćemo biti jedini tu nedjelju na vrhu, jer rijetko tko je lud da se izlaže ledenom vjetru. Dogovor je bio da ovisno o vremenskim uvjetima, da ćemo odraditi turu. Možda dužu, možda kraću.
SKUPE FOTKE
Iskreno, nisam se previše koncentrirala na staze i raskrižja, ali bih znala ponoviti put. Snijeg je bio hladan, suh i još uvijek potpuno netaknut. Svaka grana bila je prekrivena zamrznutim snijegom, čak i najmanja grančica. Malene sigice pružale su se u smjeru puhanja vjetra. Hodali smo sporo, ali konstantno. Ekipa se sastojala od nas 17 i svi smo se držali zajedno bez čekanja. Tu i tamo smo stali napraviti pauzu za gutljaj vode, no ništa više. Staza se cijelo vrijeme uspinjala i dok smo hodali šumom bili smo zaštićeni od vjetra. Izašli smo na greben gdje smo osjetili jake udare vjetra i hladnoće. Svaka fotka koštala me zimice u šakama. Na vrh Snježnik stigli smo stazom preko grebena. Pred sam vrh potrebno je koristiti se rukama. Dakle, bila sam na vrhu, ali ga od silnog vjetra i magle nisam prepoznala. Stojim na vrhu, ali ne kužim. Žig je bio zamrznut, kao i kamen s oznakom vrha. Kratko smo ostali gore, možda 5 min. Na mahove me vjetar dosta izbacio iz balansa, ali bilo je zabavno. Do tada su mi već pletenice kose pomalo sledile. 2 min od vrha nalazi se napušteni planinarski dom, gdje smo napravili malo veću pauzu za hranu i čaj. Spust od vrha do doma bio je više slobodno i namjerno proklizavanje. Kod plan.doma sam odlučila staviti mini dereze. Nije bilo leda, ali mi te dereze puno pomognu na strmini prema dolje. Komentiramo kako je prava šteta da dom ne radi, pa makar za sklonit se. Nastavljamo dalje prema Guslici do koje nam treba malo više od 1 h laganog, ali sigurnog hoda.
JOŠ JEDNA KUĆA KOJA NE RADI
Guslica je drugi vrh tog dana i stvarno traži da se potrudimo. Jaki udari vjetra tjeraju me da lice dodatno zaštitim rukama, a buff mi se pomalo sledio zbog vodene pare. Vjetar ne popušta, a nema ni sunca. Svejedno je bilo tako predivno i prirodno. Prava planina sa svojim pravim čarima. Hodajući po kamenom grebenu, staza je na dijelovima ledena. Tu sam bila sigurna s mini derezama. Svo vrijeme često vadim mobitel da uslikam i svaki put mi se prsti pomalo smrznu, ali imam blog na pameti. Stižemo do vojnog objekta podno vrha Guslica. Kako je jedan u društvu rekao: „još jedna kuća koja ne radi“ 😂 Produžili smo put do ovdje zbog snijega visokog čak do koljena. Dio društva ostao je kod te kuće, a dio nastavio još 50 m do vrha. Neki su ovaj tren iskoristili za pauzu. Guslica je visoka 1490 m i bila je poput ledenog kraljevstva. Sva zaleđena i hladna. Na vrhu se nalaze ogromni repetitori. Opet kratko fotkanje i nazad na kratku pauzu. Do tada sam popila sav čaj, a voda mi se za-le-di-la. Nekako sam razbila led i popila par gutljaja. Mislim da je real feel temperature bio oko -10 do – 12 C.
Do velikog doma smo se vratili drugom stazom i tako napravili kružnu turu. Spust je bio brz u iščekivanju topline doma. Ukupno smo prehodali između 11-15 km. Moj sat pokazuje 10.40 km, ali mislim da se zbrikao. Na snijegu i vjetru proveli smo 5 h s ukupno savladanom visinom od 660 m. Htjela sam doživjeti Snježnik pod snijegom i ledom. Tražila sam, dobila sam.
