Dolina Ordesa je ledenjačka (glacijalna) dolina u Aragonu u pokrajini Huesca, u španjolskim Pirinejima i dio je nacionalnog parka Ordesa y Monte Perdido. Dolina je dugačka oko 11 kilometara, gotovo bez elevacije te pruža predivno iskustvo Pirineja. Smještena podno moćnog masiva Monte Perdido (3.355 m n.v.), trećeg najvišeg vrha Pirineja, ovaj golemi ledenjački kanjon pruža spektakularno planinarsko iskustvo u Europi. Opisana staza ne zahtjeva tehničke vještine i pogodna je za planinarenje u toplijim mjesecima jer je većina staze pokrivena šumom (dio prije same doline). Ako idete u Španjolsku u Kataloniju ili Aragon, imate auto i jedan dan vremena, obavezno posjetite ovu stazu!
Početak staze je malo selo Torla Ordesa odakle kreće autobus prema početku pješačke ture. Naime, prije nekoliko godina je bilo moguće stići privatnim autom do tog početka, no sada je potrebno kupiti kartu za bus (povratna karta 6€). Autobus stiže svakih 15 minuta i svakako preporučam doći prije 9 h ujutro zbog gužve. Mi smo stigli u Torla Ordesu malo nakon 9 h i čekali u redu preko 1 sat za kupiti kartu. Vožnja autobusom je kratka, rekla bih oko 15-20 min maksimalno, a psi su dobrodošli (iako se moraju voziti u posebnim transporterima u prtljažniku autobusa). Bila je subota i bila je dosta velika gužva.
Staza većim dijelom prolazi kroz šumu koja zajedno s terenom podsjeća na Velebit. Lijepa gusta bukova šuma na krštovitijem terenu. Moram napomenuti da sam na ovoj stazi prvi put vidjela bukvu u Španjolskoj (ponajviše prevladava bor i mediteranski hrastovi). Naime, bukva pridolazi na područjima vlažnije i svježije klime. Da mi je netko samo pokazao fotku staze, rekla bih da je to naša NP Paklenica. Također, budući da je ovo dolina, staza konstantno prati rijeku Rio Arazes. Putem se mogu vidjeti slapovi (Gradas de Saoso – terasasti slap) i predivni prizori čiste vode. Mi smo se odlučili za stazu Cola de Caballo (konjski rep u prijevodu) koja završava slapom koji i podsjeća na konjski rep. Ova staza predstavlja klasičan izbor za NP Ordesa y Monte Perdido.
Staza nije nimalo teška, ima blagi nagib i jako je široka. Pogodna je za sve uzraste. Markacije su mi bile posebno zanimljive jer su bijelo-crvene i nema ih puno (staza je dovoljna već prohodana). Kao što sam rekla, staza prati rijeku, a toliko je bistra i hladna da smo nekoliko puta napunili boce putem i pili ju (3 dana nakon toga ništa mi nije :D). Ovakve prizore rijeke, visokih vrhova, različitih vrsta drveća vidjela sam do sad samo na fotografijama. Izgleda toliko romantično da smo i odlučili jednu pauzu napraviti uz rijeku. Prekoračili smo po kamenju na suprotnu stranu u hlad i uživali. Nakon cca. 8 km staza izlazi iz šume i otvaraju se vidici prema okolnim vrhovima. Prizori su nestvarno lijepi! Nevjerojatno je vidjeti i hodati po nekadašnje ledom prekrivenom terenu. Nemam riječi da opišem ljepotu prirode koja je potpuno drugačija nego što mi imamo u Hrvatskoj.
Ukupno smo prehodali oko 17-18 km (sat mi se ispraznio u povratku) i savladali oko 500 m uspona. Povratak je moguće napraviti kružno, odnosno u jednom trenu u povratku krenuti u suprotnom smjeru dolaska, preći rijeku i hodati manje popularnom stazom. Ovakav izlet zaslužuje jedan cijeli dan vremena, puno upijanja prirode i fotkanja. Toplo preporučam posjet Ordesi i mislim da ću se vratiti.
Brooks
