Istra je stvarno posebna i zasebna cjelina za sebe. Sve je u njoj nekako drugačije i originalno. Unutrašnjost Istre prepuna je manjih gradića i zaselaka, obale su prepoznatljive, a tu su i Učka i Ćićarija. Jednom kad se prođe tunel Učka, kao da ste prošli kroz nekakav portal u novu stvarnost. Prije same Istre smješten je Grobnik i iznad njega Grobničke alpe i već ovdje počinje čarolija.
U podnožju Učke, nakon tunela, smjestila se Vela draga. To je kanjonska udolina nastala djelovanjem bujica i čini dio PP Učka. Predivna je i draga. Uvijek ju pokušavam uslikat ili barem snimit iz auta, ali ne da se, jednostavno je prelijepa za kameru. Tako da nemam fotografiju za priložiti tekstu. I da, nakon tunela gotovo uvijek me poljubi Sunce.
Da bi se došlo do najjužnije točke u Istri potrebno je posjetiti Rt Kamenjak. Kamenjak se dijeli na Gornji i Donji Kamenjak i cijeli je presijecan stazama. Jako je popularan među biciklistima i hodačima, ljeti i kupačima.
Turistička sezona na Kamenjaku započinje početkom svibnja i tada se počinju naplaćivati ulaznice za automobile, dok je ulaz za pješake slobodan. Za posjetitelje je otvoren i prije svibnja, ali nema naplate ulaznica. Zato smo mi fino došli autom do početne točke, u hladu šume alepskog bora, između uvala Lokva i Dražice.
Odmah smo izašli na obalu i cijelim putem hodali uz nju. Puno je lakše hodati uz more. Uz more dolazi i vjetar koji je taj dan puhao. Nisam ga očekivala, čak i da jesam ne znam kako bih se zaštitila od njega, jer ipak je bio sunčan i topao dan. Baš me izbacio iz takta, kao da mi je prolazio kroz uši. Sama sebi sam išla na živce jer me toliko smeta običan vjetar. Navukla sam kapuljaču i nastavila dalje. Brzo sam ju maknula.
Staza je stjenovita, kamenita, tik do mora, pa malo prolazi kroz šumu, pa pored plaža i tako u krug. Ljeti kad upekne sunce lako se osvježiti. Staze se križaju i ima ih podosta, pa preporučam imati online kartu za lakše zadržavanje putanje. Cijela staza je predivna i aktivna. Do najjužnije točke stigli smo za 7 km (oko 1:30h). Stijene su slojevite građe, more je tamno plavo i odbija se o divlju obalu. Na južnom dijelu Kamenjaka je Safari bar, mjesto za popiti i pojesti s panoramskim pogledom. Preporučam sangriju. Na južnom dijelu su dosta visoke litice popularne za skakanje u more. Mi smo ovaj put preskočili Safari (i litice) i našli mjesto za odmor na klupi pod borom.
Najjužnija točka nam je tek pola utakmice, imamo još barem toliko do auta. Sva ljepota se dalje nastavlja, a pri kraju rute smo stali na farmi jednog obiteljskog OPG-a. Boškarine (istarsko govedo) nismo vidjeli, ali zato su nas pitomi konj i magare došli pozdraviti. Farma je tako blizu moru, a tako zelena i bujna. Ona je ujedno i označila kraj naše kružne rute.
Napravljeni GPX trag izgleda kao nacrtani rub Kamenjaka, a za 13 km nam je trebalo 4:30h normalnog hoda s pauzama. Ljeti se vraćamo na kupanje.
Brooks
