Vrh koji me dugo gledao – Klek

travanj, 2023.

Klek 1181 m n.v.

1181 m n.v.
6.60 km
02:20 h

Klek je jedan od prvih vrhova koje sam pikirala kad sam počela planinariti. Proučavala sam vrhove i on mi je zapeo za oko. Na dosta web stranica sam naišla na informacije kako je opasan u zimskim uvjetima te da treba biti na oprezu. Ali opet, znala sam da je Klek često posjećen vrh. Uz to, stalno mi se pokazivao i izvirao svaki put kad bih bila na autocesti u njegovom smjeru. Ne možeš ga zamijeniti za neki drugi vrh. Onda sam jednu srijedu poslom otišla u Ogulin, vidjela Klek  i taj dan sam odlučila da se za par dana vraćam u gojzericama. Klek je istaknuti stjenoviti vrh, visok je 1181 m n.v., a sami vrh je ravan na 200 m visokoj stijeni.

UPORIŠTE

Ta subota nas je počastila suncem. Krenuli smo u kasnije jutro iz smjera Stare Sušice, da bismo oko 10 h bili na uporištu u Bjelskom. Auto smo parkirali na makadamskoj cesti gdje je već bilo podosta auta. Usput smo vidjeli i cijeli autobus planinara. Nije nam se baš svidjela ideja o gužvi na vrhu, no svejedno smo se veselili usponu. Staza je od početka strmija i cijelim putem se tako nastavlja.

USPON

Uspon sam nekako shvatila u dvije faze – prva do planinarskog doma, druga do vrha. Do doma se stiže za 50-tak min, a dom je kamena kuća koja nudi i smještaj. Dom je popularan kao izletište za djecu i ujedno može biti kraj rute. Dom je neka vrsta filtera ljudi, većina ih ostane tamo. Nakon doma postoje dva pravca do vrha. Postoji zahtjevni planinarski put Klek (ferrata) te normalna planinarska staza koja počinje iza doma. Kratko smo predahnuli i krenuli dalje normalnom stazom. Put do doma i nakon doma su različiti, počinju se osjećati stijena i blizina vrha.

PICCO

Staza se nastavlja šumom i postaje dinamičnija. Otvaraju se vidici, staza je uska s jednom padajućom stranom, a počinje i užad. Na zadnjem dijelu šumske staze nalaze se stepenice što su zapravo drvene letve koje drže tlo od odrona. Nakon njih se izlazi na stjenoviti otvoreni prostor. Kraću dionicu potrebno je ispenjati četveronoški držeći se za uže. Ovo je točka s najviše koncentracije, nespretna je mada nije opasna. Kroz taj dio prolaz je jednosmjeran, nema mjesta za dvoje. Nakon doma nismo sreli nijednog psa, ali naš je Picco cijeli put odradio majstorski, osobito stjenoviti dio.

Tik prije vrha je betonirani plato za helikoptere i ovdje se dešavaju prvi pravi vidici na sve četiri strane. S platoa se vidi vrh, a put do vrha je osiguran užadi. Užad je nova i sigurna.

VRH

I evo vrha! Do njega se stiže za 25 min od doma. Vrh je prostran i ravan. Označen je hrpom kamenja, a ogroman metalni križ je ovaj put bio polegnut. Ispod hrpe kamenja nalazi se i žig HPO. Na vrhu smo se zadržali dosta dugo i većinu vremena smo bili sami. Izbjegli smo autobus planinara, koji su stigli pri našem povratku dolje. Planinari su dobri ljudi pa nam je manja ekipa ponudila rakiju i kobasicu u zamjenu za fotografiranje.

Vratili smo se istim putem, u 6,6 km smo savladali oko 515 m n.v.. Nismo se žurili tako da nam je trebalo više od 4 h za sve. Klek je obavezan vrh za posjetiti svim ljubiteljima planinarenja. Ipak, treba biti spreman za zimski uspon. Mene je dugo gledao, ali i dočekao u proljeće.

Brooks

Brooks

Ukupna duljina: 7694 m
Max elevacija: 1105 m
Min elevacija: 645 m
Ukupan uspon: 515 m
Ukupan spust: -517 m
Download file: Klek_.gpx

Detalje staze pronađi na:

Vodi me do početne točke:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Svatko ovo radi na svoju odgovornost i ne treba računati na nekakvu čaroliju putem koja će vas spasiti ako vam postane preteško. Velebit nije pokriven signalom i važniji lokaliteti (npr. sklonište, bunar, plan.dom) su međusobno udaljeni teškim terenom. Za nas je Highlander bio test da vidimo od čega smo i kakvi smo. Prvi put je najteže...
Startamo u Baškim Oštarijama, dolazimo malo prije 9 h, registriramo se i uzimamo hranu za sljedeća dva dana. Odlučili smo i brzinski popiti kavu u hostelu nakon čega smo krenuli. Ruksaci su nam bili zbilja teški, čak preteški, mada smo ponijeli samo što nam treba.