Vrhovi u Austriji iznad 2000 m n.v.

lipanj, 2023.

Schoberriegel 2208 m n.v. - Gruft 2232 m n.v. - Schonebennock 2002 m n.v.

2232 m n.v.
11.65 km
03:00 h

Austrija je dušu dala za planinarenje, pa je poduhvate u njoj potrebno pametno isplanirati. Ako je povratak isti dan tada je puno vožnje za jedan dan. Ipak, nije nemoguće. Samo se treba psihofizički pripremiti na puno vožnje što je i više nego vrijedno za osvajanje planinarskih vrhova. Ja sam ovaj izlet odradila s planinarskim društvom te smo imali organizirani autobus za prijevoz. To puno olakšava stvar i  financijski se lakše podneste, negoli da se putuje samostalno autom. Mi smo se zaputili na tri vrha Gurktaler Alpa.

SAMO DA JE IZNAD 2000 m n.v.

Prvotno, ovaj izlet bio je zakazan za početak svibnja, no zbog velike količine snijega je prebačen za kraj mjeseca. Snijeg nije problem ako se ima adekvatna oprema, ali izlet je nije bio planiran kao zimski uspon. Isto tako planirano je bilo ispenjati Rinsennock 2 334 m n.v., ali je krajem svibnja i dalje bilo snijega. Zapravo bio je to snijeg koji se otapa i koji je rizičan za hodati, da se nebi u komadu odvalio skupa s čovjekom. Zato smo krenuli prema Schoberriegel 2208m n.v. Ne znam kakav je Rinsennock, ali Schoberriegel nije razočarao. Iz Zagreba smo krenuli rano rano ujutro, u 6 h sam bila spremna i čekala autobus.

Turracher Höhe

Vožnja traje između 3-4 h, prije 4 h s pauzama. Predivno je planinariti u drugim zemljama i meni je to uvijek vrijedno vožnje i pripreme. Vrijedno mi je posvetiti cijeli dan planinama. Nekome bi možda bilo previše, važno je biti svjestan toga. Početna točka, gdje je i moguće parkirati, bio anm je planinski prijevoj Turracher Höhe, a tamo je i skijalište. Brzo obuvamo gojzerice, neki stavljaju jakne, neki ostaju u kratkim majcama. Baš je bilo zbunjujuće odlučiti što obući jer je bilo sunčano i kao toplo, ali sa snijegom. Nisam stavila jaknu, znala sam da ću se brzo ugrijati. Krenuli smo hodati, prošli kraj jezera Turrachsee okruženog crnogoricom i zatim je počeo uspon. Kako smo se uspinjali sve smo više vidjeli okolne vrhove prošarane snijegom. Staza nije bila teška, ali ni lagana. Cijelo vrijeme se uspinjala.

VRHOVI NA 2208/2232/2002 m n.v.

Na vrh smo stigli brzo, mislim da već nakon 1 h. Po putu smo malo izgubili put jer markacije nisu najnovije, a ugaženo tlo se nije vidjelo zbog snijega. Svako malo bismo napravili vrlo kratku stanku da dođemo do predaha pa dalje. Planinarsko društvo je šaroliko po dobi, pa treba misliti na sve. U jednom trenu se pokazao Rinsennock u daljini, rekli smo neki sljedeći put. Svi smo imali osmjehe na licu kada smo izdaleka ugledali križ. Križ je ogroman i metalan s  natpisom “vjera, nada, ljubav”. Na vrhu je bila prva veća pauza, za pojesti, popiti, uslikati se i upijati okolinu. Puhao je vjetar, sunce se pokazivalo na trenutke. Svejedno nas je većina izgorila u licu. I tako nam je Schoberriegel 2208m n.v. bio prvi vrh tog dana. Ali ima li što bolje od više vrhova u jednom danu? Sljedeći susjedni, nešto viši je Gruft 2232m n.v. On je pak označen malim mršavim križem. Ova dva vrha međusobno su udaljena 15-20 min. I dalje smo pazili na mokar i težak snijeg koji se zadržao na sjevernoj strani padine.

GLADUŠI

Planinski krajolik podsjeća na Ćićariju – velike površine sa suhom travom. Možda je suha zbog čestog jakog vjetra. Na oba vrha obavili smo grupno fotkanje 😊 Na Gruftu smo postali gladni, ipak smo budni barem od 5h. Krenuli smo prema domu, a usput stali na još jedan vrh iznad 2000 m. Taj je pak najskromnije označen bez vidika, ali usput je, moraš do njega – Schonebennock 2002m n.v. Počeli smo se spuštat, ima snijega, ali ima i predivnog planinskog bilja, poput enciana. Encian je plavo ljubičasti cvijet koji se rijetko viđa, a pridolazi na višim nadmorskim visinama. Stvarno smo bili gladni, a kad pitaš vodiča kolko još, odgovor je 20 min. Vrijeme je relativan pojam.

Planinarski dom Vastlhutte am Sam je preesladak. Usred ničega na točno 1800 m n.v., ne očekuješ ga, a ima sve. Cijela ekipa jela je hranu iz ruksaka, nismo stigli prije pojesti, tako da se hrana nije naručivala. Ali zato se pivo naručilo. Nakon doma, uslijedio je povratak koji je bio ravan, a mi zadovoljni. Ruta je ukupno trajala 6 h, prošli smo skoro 12 km i 600 m visinske razlike. Topla preporuka je učlanjenje u neko planinarsko društvo jer su ljudi super, a nije ni uvijek lako i moguće sam isplanirati uspone.

Brooks

Brooks

Ukupna duljina: 12179 m
Max elevacija: 2237 m
Min elevacija: 1769 m
Ukupan uspon: 718 m
Ukupan spust: -719 m
Download file: AU.gpx

Detalje staze pronađi na:

Vodi me do početne točke:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Svatko ovo radi na svoju odgovornost i ne treba računati na nekakvu čaroliju putem koja će vas spasiti ako vam postane preteško. Velebit nije pokriven signalom i važniji lokaliteti (npr. sklonište, bunar, plan.dom) su međusobno udaljeni teškim terenom. Za nas je Highlander bio test da vidimo od čega smo i kakvi smo. Prvi put je najteže...
Startamo u Baškim Oštarijama, dolazimo malo prije 9 h, registriramo se i uzimamo hranu za sljedeća dva dana. Odlučili smo i brzinski popiti kavu u hostelu nakon čega smo krenuli. Ruksaci su nam bili zbilja teški, čak preteški, mada smo ponijeli samo što nam treba.