Zagradski vrh je vrh u Gorskom Kotaru te se smatra jednim od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Od Zagreba je udaljen 1:30 h pa je uspon na njega super ideja za jednodnevni planinarski izlet. Zagradski vrh visok je 1187 m, jako je privlačan i jednostavan za uspon. Predstavlja prijelazno područje između Vinodola i Velike Kapele.
Mi smo krenuli iz Stare Sušice, a trebalo nam je 40-tak minuta vožnje do početne točke. Najpraktičnija početna točka za uspon je planinarski dom Vagabundina koliba (868 m n.v.) u mjestu Ravno. Prilaz do Vagabundine kolibe moguć je asfaltiranom cestom koja je sigurna za sve vrste automobila. Ovaj planinarski dom osim što je ishodište za Zagradski vrh, također je i za Viševicu (1428 m n.v.). Sjeverozapadno od doma do Zagradskog vrha uspon traje 1:15 h, a sjeveroistočno do Viševice oko 2:30 h.
Staza nije teška, prati slojnice pa se cijelim putem lagano uzdiže. Prolazi kroz šumu tako da je pogodna za ljetno planinarenje. Staza je kružna i duga 6,5 km, savladava nešto više od 300 m nadmorske visine, a cijela tura traje oko 2 sata (ne računajući pauze i stanku na vrhu). Markacije su uredne i dobro vidljive. Na gotovo 1000 m n.v. nakon prijeđenih 2 km dolazi se do raskrižja planinarskih puteva. Ravno se nastavlja blaži put prema vrhu, a na desno stoji „strma kratica 20 min“. Razlika je nekih 10-tak minuta hoda između ova dva puta, pa je preporuka nastaviti dalje blažim usponom, a nazad strmim. Tu se dobiva kružni oblik ture.
Na tom raskrižju staza izlazi na travnato stjenoviti dio i otvara se vidik prema moru. Dalje se do vrha izmjenjuju pogledi na more i otoke s prolascima kroz šumu. Pred sam vrh dočekao nas je tanji sloj zamrznutog snijega. Taman da se prisjetimo da smo na nešto višoj nadmorskoj visini i da zima još traje. Posljednji dio prije vrha je strmiji, nakon čega se teren čisti od šume i ostaje plavo nebo.
S vrha se pružaju daleki vidici u svim pravcima! Vidik je orijentiran na zapad prema Kvarneru, a lijepo se vide okolna naselja i brda prekrivena bukovom šumom. Mora da je zalazak Sunca na Zagradskom vrhu nešto posebno. Na vrhu je u stijenu ugrađena kamena ploča s nazivom i visinom, bočno je planinarski žig i pored metalna kutija s upisnom knjigom. Nije neobično da sretnete skupinu ljudi po putu ili na vrhu, jer je ovaj vrh zbilja atraktivan i omiljen planinarima. Mi smo naišli na manju ekipu planinarskog društva, bilo je lijepo vidjeti poznata lica. Nakon lupljenog žiga u HPO knjižicu, slijedilo je fotkanje, pa zatim i odmor na osunčanim proplancima. Primijetila sam da mi je na planini draži čaj nego kava, što mi inače nije navika. Izgleda da planina radi svoje.
Nakon okrijepe slijedio nam je povratak prema dolje, i to strmom kraticom. Valja malo upregnuti oči da bi se uočio početak staze, ali dalje je očita. Ta strma kratica je zabavna i za kraj daje dozu „veranja“. Na dijelovima je sipar, pa ne treba žuriti.
Kružna staza Ravno – Zagradski vrh – Ravno predstavlja lakše i kraće planinarenje. Ubraja se u najljepše staze Hrvatske planinarske obilaznice. Za ovakav planinarski izlet ne treba puno, tek dobre gojzerice i dobra volja.
Brooks
