Na Učki je krajem lipnja otvoreno novo, moderno i drugačije planinarsko sklonište, a to je Izvaljeno jaje u gnijezdu. Smješten je na južnom dijelu Učke u blizini vrha Kremenjak i u njegovom smjeru je potrebno pratiti putokaze da bi se stiglo do skloništa. Sklonište je djelo arhitekta Ivana Juretića koji je također zaslužan za planinarsko sklonište Miroslav Hirtz na Bijelim stijenama. Izvaljeno jaje u gnijezdu osim što je sklonište, ono je i promatračnica za ptice. Sklonište je smješteno na 847 m nadmorske visine i približno 1000 m od vrha Kremenjak. Objekt nudi kapacitet za 4-6 spavaćih mjesta i kao takav predstavlja siguran zaklon za planinare. Nalazi se na dugačkoj dionici Poklon – Plomin, a mi smo svoj put krenuli od malog mjesta Mošćenice, nedaleko od Plomina.
Otkako je sklonište svečano otvoreno 30.06. malo sam proučavala kako stići do njega, koje staze izabrati, koju opremu ponijeti, općenito kako se organizirati za noćenje. Nije mi baš bilo jasno odakle krenuti, tj. htjela sam naći neku preporuku za stazu, ali morala sam sama skužiti. Put od vrha Vojak do skloništa mi se nije činio najboljim izborom zbog dužine i težine. Ipak smo sa psom i teškim ruksacima, plan je bio izabrati srednje tešku stazu koju ćemo proći za 2-3 sata u jednom smjeru s ciljem treninga nošenja težeg ruksaka. Ne znam koliko su nam ruksaci bili teški, ali svakako su bili 2-3 puta teži nego inače.
Izabrana staza počinje u mjestu Mošćenice, prema gore ima 6 km i 670 m uspona. Nije puno, ali je dovoljno. Put najvećim dijelom prolazi kroz šumu, nagib se stalno povećava, markacije su obnovljene i na dijelovima siječemo cestu. Startali smo malo prije 18 h računajući na večeru s pogledom na zalazak sunca. Zalazak smo uhvatili, dočekao nas je grebenu, no večerali smo u mrklom mraku. Cijeli zalazak proveli smo pokušavajući shvatiti možemo li prenoćiti u skloništu ili ne. Odgovor je ne, ne možemo. Stepenice koje vode na vrh skloništa su oštećene, dapače nekoliko komada nedostaje. Vrata su improvizirano zatvorena i ne želimo ih na silu otvarati. U skloništu su nečije stvari i dio građevinskog materijala. Nije nam jasno kako i zašto. Već je mrak, stavljamo naglavne lampe, zalazak smo propustili. Shvatimo da nema sigurnog skloništa za prenoćiti, a šator nismo ponijeli. Iako zvuči romantično prespavati na otvorenom u vrećama za spavanje, preskačemo tu ideju. Ali već kad smo tu, na cilju s opremom, odlučimo napraviti večeru pa se spustiti po mrakači. Dehidrirani bolognese za večeru i piva, sasvim solidno. Iako smo popili dio vode i pojeli dio hrane, ruksaci nisu lakši. Nismo ni leđa stigli odmoriti, već moramo nazad.
Uzdamo se u kartu jer markacije slabo vidimo. Piknemo stazu, ulazimo u šumu i nije nam baš ugodno, ali nastavljamo. Nije nam ugodno zbog divljih svinja koje spavaju u šumi i iako su one mene užasno uplašile, zapravo smo mi njih probudili i uplašili. Moramo stalno pričati i bučiti da nas na vrijeme čuju. Sa psom smo i ne želimo nesuglasice. Od prije znam da se divljač više boji nas nego mi njih, ali svejedno žurimo i ne stajemo. Mislili smo da vidimo krijesnice, ali vidimo paukove kojima oči svijetle zeleno kad ih obasjaš lampom. Hodamo, ne stajemo, ponegdje promašimo smjer pa se malo vraćamo. Imam osjećaj da se duže spuštamo negoli smo se uspinjali. Putem srećemo lasicu ili kunu koja se ponovo preplašila nas ljudi. Za tako maleno biće radi veliku buku. Stižemo do kuća i znamo da smo blizu. Ne gledam na sat, znam da je prošla ponoć. Još malo šume pa bismo trebali biti kod auta. Skidamo ruksake i gojzerice, trpamo se u auto i krećemo kući. Počela je kišica padati. Na cesti srećemo male praščiće, ali ove nismo baš uplašili. Polako su se sklonili, po mraku je ovo njihov teritorij, nije naš.
Većim dijelom mi je žao što nismo prenoćili u skloništu i probudili se sa zorom. Pomalo sam zbunjena, možda sam trebala nekako znati da sklonište nije spremno, ali kako. Odlučim da je ovo ipak bila avantura, vidjela sam sklonište i znam put do njega za sljedeći put. Lijepo izgleda to novo sklonište, na lijepom je mjestu grebena, vidi se i more. Unutrašnjost jajeta izgleda jako cozy i sigurno. Naravno da ćemo se vratiti.
