Dobrodošli u Julijske Alpe! Julisjke Alpe smještene su u sjeverozapadnom dijelu Slovenije s najvišim vrhom Triglav na 2864 m.n.v. Sljedeći vrhovi koji se ističu visinom i značajem ovog dijela Alpi su Montaž (2753 m.n.v), drugi najviši vrh Julijskih Alpi u Italiji, zatim Škrlatica, Mangart, Jalovec, Razor… nastavi niz. Za ove vrhove potrebna je dobra priprema, dobra kondicija i skup vještina i iskustva, a do tada, možete se popeti na pristupačniji vrh dvotisućnjak – Viševnik 2050 m.n.v.
ZAŠTO VIŠEVNIK
Viševnik je atraktivan, najposjećeniji vrh iznad 2000 m u Julijskim Alpama. Pruža predivne poglede na Triglav, Rjavinu, Veliki i Mali Draški vrh ili pak dolinu gdje je Pokljuka. Viševnik se uzdiže sjeverozapadno od Rudnog polja gdje je i uporište za uspon. Tamo postoji prostrano i besplatno parkiralište. Viševnik je tehnički nezahtjevan vrh, a uspon po markaciji traje 2 h. Na izlet smo se odlučili u lipnju, pa su gužve na vrhu vrlo vjerojatne, ali neka vas to ne sprječava. Na vrhu ima mjesta za sve koji ga dostignu.
DOBRA PRIPREMA - POLA USPONA
Uspon na Viševnik smatra se srednje teškim, jer se u manje od 3,5 km savladava oko 700 m. Znači, nakon početnih 10-tak min ravnog hoda, počinje uspon, najprije kroz šumu pored žičare, a zatim šuma završava i počinje izložena staza po kamenu sve do vrha. Potrebno je konstantno držati tempo koji je moguće ispratiti bez gubitka zraka i preteškog disanja. Nama je taj dan bilo pakleno vruće, bila je gužva po stazi, ali smo držali ritam uz manje, a neki i duže pauze. Neki su bili brži, a neki sporiji, pa smo na vrh stigli u razmacima. Također, nekoliko dana prije teže aktivnosti je pametno kvalitetno jesti, hidratizirati se i spavati. Dobra priprema je pola uspona. Iako je Viševnik lako dostupan dvotisućnjak, za njega je potrebna dobra kondicija, a još ako se hodnja nastavi dalje, ne treba izgubiti svu energiju na uspon. Na vrh stižemo za 2.5 h, ali s dužim pauzama! Ja sam taj dan bila metla u grupi, što znači da sam bila najsporija.
KAKVI POGLEDI
Iako bi čovjek očekivao da je na preko 2000 m zrak hladniji i ugodniji, nije tako bilo, jer je bio sunčan dan bez oblačka i povjetarca. Na vrhu radimo kratku pauzu za hranu, piće i fotkanje. Raspodijelili smo se po vrhu tako da se ne gužvamo s ostalima i da determiniramo vrhove oko sebe. Imamo nevjerojatan pogled na Triglav što nije tako često zbog oblaka. Shvaćamo da se cijeli uspon po vrućini isplatio. Toliko okinutih fotki, ali nijedna ne može dočarati koliko su vrhovi moćni, ali ujedno i bajkoviti. Počinjemo se koncentrirati na dalje i s vrha ne vidimo snijeg na daljnju stazu, što nam je ipak dobar znak. Daljnju hodnju nastavljamo preko Srenjskog prevala na sjever, pa desno, odnosno ne vraćamo se istim putem jer želimo još posjetiti Blejsku koču na Lipanci i tako napraviti kružnu turu. Put do Blejske koče je ravan s predivnim pogledima prema Viševniku – vrh na kojem smo maloprije stajali. Prvi dio spusta od Viševnika je krušljiv, no stvarno kratko traje. Ovdje smo očekivali snijeg, a našli smo ga u tako malim količinama da nam je bilo simpatično. Simpatično jer smo nosili derezice u ruksacima, izgleda samo za trening i svaki slučaj, jer ne možeš znati sve unaprijed.
Stižemo do snijega i odlučimo stati nekoliko min da se ohladimo njime jer sunce ne popušta. Sada nam je Viševnik s desne strane, iza nas su Mali i Veliki Draški vrh, a stazu prema Blejskoj koči je potrebno pratiti po markacijama. Staza i dalje nema hlada, ali je ravna i lagana. Hodamo i hodamo i veselimo se Blejskoj koči. Napokon stižemo do nje gdje smo se svi raspršili po svoje želje. Neki pivo, neki radler, neki jotu (grah za zeljem) ili štrukle. Nakon zaslužene pauze, vraćamo se po stazi pod Lipancom kroz šumu. Ovdje nam više nije toliko vruće i zadovoljni smo cjelodnevnom hodnjom.
Ukupno smo prošli malo više od 14 km, savladali oko 830 m, a ukupno vrijeme s pauzama je 7.30 h. Ovo je kružna staza, a moguće ju je odraditi sa spavanjem u Blejskoj koči pa sljedeći dan s usponom na Mrežce (1965 m.n.v) i Debelu peč (2014 m.n.v). Ako želite upoznati Julijske Alpe po prvi puta, ovo je savršen odabir. U ljetnim mjesecima je potrebno nositi min. 2, čak 3l vode jer po cijelom putu nema izvora, dok je u zimskim mjesecima potrebno više opreme i opreza. Samim time, tokom zime uspon traje duže i teži je. Nakon uspona na Viševnik ili Debelu peč, zaljubiti ćete se u Alpe i vrlo vjerojatno početi razmišljati o sljedećem usponu.